Kako je Egipat postao dragulj Rimskog carstva

Kako je Egipat postao dragulj Rimskog carstva

Kako je Egipat postao dragulj Rimskog carstva

Kroz Egipat, koji je 31 godinu p.n.e postao žitnica Rimskog carstva, prolazili su svi značajniji trgovački putevi, a procenjuje se da je trgovački centar Berenika u jednoj godini zarađivao više nego danas Njujork i San Francisko zajedno.

Drevno egipatsko carstvo našlo se na ivici ponora 31. godine pre Hrista. U bici kod Akcijuma ‒ najvećoj pomorskoj bici u istoriji starog sveta – Marko Antonije doživljava poraz. Nakon tog kraha, vladavina kraljice Kleopatre, njegove saveznice i ljubavnice, konačno je okončana

Egipat postaje ratni trofej Rima. Pripojili su ga svojim teritorijama 30. godine pre Hrista, godinu dana pošto su Kleopatra i Marko Antonije izvršili samoubistvo. Kleopatrina državna blagajna donela je Pobedniku Oktavijanu veliko bogatstvo.

Egipat je postao žitnica celog Rimskog carstva, tuda su prolazili značajni trgovački putevi, koji su vodili uz reku Nil i niz nju; polazili su, takođe iz južnih delova Afrike i sa obale Crvenog mora. Egipat je bio izuzetno privlačan rimskoj vladajućoj eliti, ali i rimskim trgovcima i zanatlijama.

Zlatonosne stene i Smaragdna planina

Dve hiljade godina pre dolaska Rimljana, Egipćani su iskopavali i topili zlato. Proces izdvajanja zlata iz zlatne rude odvijao se u strogoj tajnosti. Zlatonosne stene prvo su drobili i mleli. Tako dobijeni prah ispirali su kroz ovčije runo. Lakše čestice bi otplutale, a teže, zlatne čestice ‒ potonule bi u runo. Smatra se da je odavde i potekla legenda o zlatnom runu.

Rimljani su preuzeli egipatske rudnike zlata smeštene u Istočnoj pustinji. U eksploataciji tih rudnika nisu ih omeli ni surovi uslovi života oličeni u visokoj temperaturi i nedostatku vode.

Zahvaljujući svom izuzetnom graditeljskom umeću, izgradili su niz utvrđenih vodnih stanica. U drevna vremena, to su bili obični bunari koje su iskopale nomadske beduinske zajednice. Rimljani su te bunare produbljivali i ojačavali.

Znali su da pravo bogatsvo krije Smaragdna planina. O tome svedoči sama planina, koja je kao saće ispresecana rudarskim oknima. To je bilo jedino nalazište smaragda u granicama Rimskog carstva. Dragi kamen nazivan „zelena vatra“ bio je omiljen u Rimu. Car Neron je toliko voleo smaragd da ga je koristio kao dvogled dok je posmatrao gladijatorske igre.

Berenika – trgovački raj

Trgovački grad Berenika bio je veoma značajan za Rimljane. Ta drevna luka nalazila se na obali Crvenog mora, a naziv je dobila po kraljici Bereniki, majci kralja Ptolomeja II Filadelfa koji je osnovao grad.

Arheolozi smatraju da su artefakti iz Berenike jedinstveni. Na slomljenoj grnčariji pronađeni su vredni zapisi koji svedoče, između ostalog, o robi koja je stizala u luku i prolazila kroz carinu. Sve to govori da je to bio veoma značajan trgovački grad.

Ovde je pronađena i najveća količina bibera, veća nego na bilo kom arheološkom lokalitetu iz rimskog vremena. S obzirom na to da biber potiče iz Azije, smatra se da su Rimljani pomorskim putem dopremali taj važan začin.

Da su Rimljani savladali pomorske puteve Indijskog okeana svedoči i Periplus Eritrejskog mora ‒ drevni rukopis koji predstavlja uputstvo za navigaciju i kojim su se rimski moreplovci služili da bi stigli do Indije.

To nije bila samo mapa i pomorska karta već i priručnik koji je upućivao trgovce na to šta treba da ponesu na put, gde su najbolje pijace, kako do njih da stignu i koje vreme je najbolje za put. Anonimni autor tog uputstva za navigaciju otkrio je i tajnu monsunskih vetrova.

Brodovi koji bi pošli sa obale Crvenog mora u septembru i otplovili na jug, naišli bi na monsunske vetrove koji dolaze sa ekvatora, te bi, sa snažnim vetrom u jedrima, stizali u Indiju za samo 45 dana.

Berenika postaje prosperitetan grad, međunarodna tržnica gde je sve i svašta moglo da se proda. Mesto predstavlja i pravu jezičku riznicu. Pronađeni su natpisi na bar jedanaest jezika, uključujući grčki, latinski i koptski, zatim jedan dijalekt aramejskog koji je korišćen u Siriji, itd.

U ranim vekovima hrišćanstva, grad Berenika doživeo je procvat. Brodovi natovareni rimskim vinom, egipatskim pamukom, staklom i bakrom, redovno su isplovljavali ka istočnim lukama, gde ih je čekala unosna zarada. Isti ti brodovi vraćali su se natovareni raznovrsnim začinima i tamjanom. Procenjuje se da je grad u jednoj godini mogao da ostvari zaradu koju danas ne mogu da dostignu Njujork i San Francisko zajedno. Trgovci iz svih oblasti Rimskog carstva, kao i iz okolnih zemalja, hrlili su u Bereniku. Možemo reći da su Rimljani izmislili globalnu ekonomiju.

Rimsko carstvo se sve više bogatilo jer je sve u carstvu imalo svoju cenu – cenu koja se plaćala u vidu carskih marži, poreza i taksi. Poreze niko nije mogao da izbegne.

Da bi se prešla Istočna pustinja, bilo je potrebno dve nedelje, u zavisnosti od temperature i veličine karavana. Karavani su se kretali dobro utabanim putevima od Berenike do Kopta na Nilu. Kada bi bezbedno prešli pustinju, roba je tovarena na brodove koji su plovili uz Nil do Aleksandrije, a zatim do Rima.

Međutim, krajem 5. veka, nad Rimskim carstvom nadvili su se tamni oblaci. Nekada nepobediva vojska trpela je napade sa svih strana. Trgovina je utihnula. Brodovi sa Istoka više nisu pristizali i Berenika je ubrzo opustela. Građevine su se polako urušavale, a pesak je počeo da prekriva grad. Prihodi iz Egipta ubrzo su prestali da stižu, Rimsko carstvo je gubilo kontrolu nad Egiptom. Novi neprijatelj koji je vrebao sa Istoka, zauvek će isterati Rimljane iz Egipta.

Izvor: Rts

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

fourteen + nine =