KEOPSOVA-PIRAMIDA1

Vreme se boji piramida

Na mnogim mestima u Kairu susrećmo neobičnu misao koja pokreće na razmišljanje i svakoga ko želi da dokuči njenu suštinu ne ostavlja ravnodušnim. Zapisano je: „Čovek se boji vremena, a vreme se boji piramida. Vreme je prolazno, a piramide su večne“.

Sa tom svuda prisutnom porukom i pritajenim uzbuđenjem krećemo piramidama u susret, u predgrađu Gize (nekad poseban grad, u međuvremenu srastao sa Kairom), čije se višespratnice oslanjaju na istoimeni plato. Stanište tri najatraktivnije egipatske piramide, poznatije po grčkim imenima njihovih gospodara, faraona: Keospova, Kefrenova i Mikerinova. Poređane su u nizu, poputa kakvih trouglastih pustinjskih ostrva ili stražara, odolevaju zubu vremena u pustinjskom okruženju s kojim su gotovo srasle. Međusobno su veoma slične i posebne u isti mah. Svaka manja od prethodne, kao da pokazuju generacijsku pripadnost njihovih tvoraca.

Piramide u Gizi
Piramide u Gizi

Keopsova je na glasu. Najveća je, najatraktivnija i najprivlačnija. Čovek, naprosto, ostaje zadivljen pred tim monumentalnim zdanjem pravilnih linija i oblika, koje čvrsto naleža na putstinjsko tlo i visoko stremi u nebo. Dužina i širina u osnovi je 230×230 metara, visina 146 metara. „Magična brojka“, kažu, pomnožena sa milion kilometara, slučajno ili ne, predstavlja razdaljinu do sunca, oličenog u vrhovnom bogu Amon Ra, kome je i stremila duša faraona na putu do zagrobnog (novog) života. Na putu do večnosti. Tokom vekova vrh piramida je, pod uticajem zuba vremena i ljudskog nemara „skraćen“ desetak metara.

Do pogrebnih odaja dolazi se tajnim hodnicima, namenskim i lažnim, unutar zdanja – kamenog masiva teškog šest i po miliona tona, u koji je ugrađeno 2,3 miliona kamenih blokova. Za njima su tragali i mnogi naučnici i istraživači, ali i avanturisti i probisveti radi otkrivanja njihovih tajni, još češće za blagom faraona.

Gradnja piramide
Gradnja piramide

U potragu su se, prema istorijskim izvorima, uključivali i sledbenicii faraona, nastojeći da na račun predaka uvećaju sopstveno ovozemaljsko blago s kojim će se, kad dođe vreme, otisnuti u novi zagrobni život. Otuda zazidani tajni hodnici i odaje i mnoge nepoznanice o sudbini bogatstva, koje je sa faraonima pohranjeno u njihovim počivalištima – piramidama. Mnoge dragocenosti su zauvek nestale, druge su u poznatim svetskim muzejima ili u privatnim kolekcijama, a treće tek treba otkriti. Te i takve okolnosti i nedoumicesu realna podloga za mnoga nagađanja, podgrevajući maštu ljudi od pera i sveta filma, što pojačava znatiželju i otvara nova pitanja i dileme. U zagrobnim odajama Kefrenove piramide, prilikom zvaničnog istraživanja, na iznenađenje svih, nisu pronađeni ni blago, ali ni sarkofag i mumija faraona i njegove kraljice…

Kefrenova piramida i kamila
Kefrenova piramida i kamila

Pred tim grandiozni zdanjima, koja su nadživela milenijume (građena su pre 4500 godina), stajali su zadivljeno, svako u svoje vreme velike vojskovođe Aleksandar Makedonski i Napoleon Bonaparta, shvatajući, uprkos svojoj vojničkoj veličini, koliko je čovek mali u odnosu na ovu gigantsku tvorevinu ondašnjeg sveta i svu prolaznost života. Napoleon koji se u Egipat zaputio sa stotinu naučnika i istraživača, procenio je da je kamenim blokovima piramida, moguće visokim zidom tri puta ograditi tadašnju Francusku. Svojim borcima ushićeno je govorio: „Vojnici, sa ovih piramida posmatra nas četrdeset vekova.“. A otac istorije Herodot uvrstio je Keopsovu piramidu u jedno od sedam svetskih čuda antičkog doba. Da paradoks bude potpun, Velika piramida u Gizi je najstarije i jedino do danas sačuvano svetsko čudo.

Druga je Kefrenova, tzv. Crvena piramida. NJene dimenzije su 210,5 x 210,5 metara, a visoka je 136,5 metara. Bila je u celini obložena glatkim crvenim kamenim blokovima, koji su očuvani i vidljivi jedino pri njenom vrhu. U njene odaje se ne može (zbog sigurnosti posetilaca), jer su zemljotresi delom porušili ulazni prostor, uz stalnu pretnju da se opasan proces nastavi.

Ulaz u Mikerinovu piramidu
Ulaz u Mikerinovu piramidu

Najmanja – Mikerinova piramida, široka je 108, a visoka 66 metara. U njene strme, prazne, uske i zagušljive odaje većina turista nošena znatiželjom jednostavno „mora“ da se spusti, u pognutom položaju, potiskujući u treći plan legende o prokletstvu faraona ili o bolestima s njihovim predznakom u nazivu. Za većinu stranaca, susret sa piramidama najčešće se događa samo jednom u životu, mada mnogi žarko žele da se ovde ponovo vrate, zarad novih saznanja, koja će otkloniti jedne ali će otvoriti nove nedoumice.

Kompleks piramida u Gizi
Kompleks piramida u Gizi

Uprkos mnogim istraživanjima i otkrićima, naučnih saznanja čitave plejade ljudi koji su se tome zaljubljenički posvetili, crtežima na zidovima hramova i papirusu, dešifrovanim hijeroglifima, dostupnim spisima istoričara i putopisaca, piramide su bile i ostaće večna tajna, praćena nekom vrstom neizbežne mistike. Poseta i susret sa njima i sredina koja ih okružuje, ta pitanja u još većoj meri potenciraju. Osnovna dilema je: kako su graditelji piramida primitivnim alatima (od kamena, drveta i bronze), uspevali da isklešu, glačaju i transportuju kamene blokove težine dve do četiri tone, njih devet čak 400 tona, i ugrade ih u zidine piramida bez vezivnih sredstava (iako je poznato da su tadašnji Egipćani bili dobri majstori i zanatlije i odlični organizatori), sa takvom preciznošću da se između njih ne može uvući ni list papira…Kose peščane rampe kvašene vodom, koje su „rasle“ uporedo sa narastanjem piramida, uz korišćenje neke vrste drvenih saonica i užadi, jedno je od mogućih, ne jedino objašnjenje misterije – kako su 2500 godina pre nove ere kameni blokovi dospevali na zidove piramida i iznad stotinu metara.

Prema Herodotovim zapisima gradnja velike (Keopsvove) piramide trajalo je 20 godina, uz učešće oko 100 000 graditelja, mahom seljaka, koji su te poslove obavljali dobrovoljno između sezone poljskih radova. „Gradimo za njega (faraona) stepenište da bi mogao stupiti u nebo“, zapisano je na jednom papirusu.

Golf u senci piramida
Golf u senci piramida

U takvu, po mnogo čemu nadrealnu sliku piramida i platoa Gize, samo delom se uklapaju prizori koji ih okružuju. Na jednoj strani zdanja stara nekoliko milenijuma, na drugoj kamile, magarci i fijakeri, čiji se putevi ukrštaju sa automobilima i autobusima, sa oznakama i putnicima iz čitavog sveta. Na vidikovcu improvizovani bazar. Sve se prodaje i nudi, ponekad prilično napadno: od suvenira, pijaće vode, do osmeha beduina i fotografija sa njima, njihovim čalmama ili kamilama. Upućeni kažu: jedna je cena kada se penjete, druga, višestruko veća kada želite da siđete sa ne baš niske „pustinjske lađe“. Umesto olakog prihvatanja velikodušne ponude, pogodba je zakon.

Dok idete put Kaira i novih susreta sa njegovih znamenitostima, u daljini izranjaju i gube se vrhovi piramida, kao da poručuju: mi smo još uvek ovde! I poželite da im se ponovo vratite, možda u večernjim satima kada deluju gotovo nestvarno na obrisima vazda vedrog neba, kupajući se u svetlu moćnih reflektora. Ili, možda, kada ovde, na letnjoj pozornici, u senci piramida, gostuju prestižna imena svetskih pozornica – pevači, muzičari, glumci, nastavljajući kulturni spektakl započet operom „Aida“ prilikom godišnjice otvaranja Sueckog kanala. I radujte se što je odlukom vlade energično prekinuto razvlačenje kamenih blokova piramida za kolektivnu i individualnu gradnju, što je ranijih decenija uzelo maha, preteći da uništi najgrandioznijih dela egipatskih faraona.

Pogledajte fim o piramidama

3 thoughts on “Vreme se boji piramida

  1. Prilikom posjete platou Gize, namjeravala sam ući u Mikerinovu piramidu (jedinu otvorenu u to vrijeme) i uputila se za rijekom turista koji su krenuli unutra, ali me Egipćani na ulazu zaustaviše govoreći da za to treba posebna ulaznica. Da li je to bila istina ili su se samo htjeli domoći nešto novca, ne bih znala reći. Uglavnom, vratila sam se neobavljenog posla, ali uspjela sam malo zaviriti u piramidu 🙂

    1. Postovana Sanja, bićemo iskreni: niste mnogo propustili time što niste ušli u Kefrenovu piramidu. Ulazak je komplikovan, težak za osobe koje imaju problema sa kičmom (hodate pognuti po improvizovanim stepenicama), a u srcu piramide je mala prostorija, u kojoj nema nekih specijalnih vrednosti. Sve što je vredelo odavno je u muzeju, ili je pokradeno pre toga. Doživljaj jeste interesantan, ceo život zamišljate kako izgleda unutrašnjost piramide, ali realnost nije to što očekujete. Slikanje nije dozvoljeno, tako da nam morate verovati na reč. 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

5 × four =